Jedna od najposjecenijih olupina brodova u Crnoj Gori patrolni brod PBR 512. Brod je izgradjen 1952 g. u vojnom brodogradilistu Kraljevica. Sluzio je kao brod za cuvanje Jugoslovenske drzavne granice na moru do pocetka 80h godina.
1986 g. isplovio je na svoje poslednje putovanje kao brod meta za trening raketnog gadjanja sa tada najmocnijeg broda Jugoslovenske ratne mornarice VPB. Tokom vjezbe je dobio pogodak u centar broda te poceo da tone, posada remorkera je pocela da tegli brod PBR 512 nazad u brodogradiliste Arsenala Tivat na popravku trupa ali radi velikog prodora vode brod PBR 512 je potonuo na ulazu u Boko Kotorskij zaliv u blizini plaze Zanjic. Patrolni brod lezi na dubini od 24 metra I do danas je potpuno ocuvan. Olupina je dostupna za ronjenje svim ronilackim kategorijama. Zanimljivost na ovom brodu su tri drvena jarbola kaja su sluzila za drzanje metalne mreze koja je pojacavala radarski odsjaj tokom vjezbe raketnog gadjanja.
Drvena olupina torpednog broda Higins. Lezi na dubini od 30-32 metra u blizini ribarskog sela Rose. Brod Higins je izgradjen 1952 g. na Korculi. Brod je izgradjen po Americkoj licenci I zanimljivost je da je na takvom modelu broda sluzio vojsku u drugom Svjetskom ratu JF Kennedy. Brod je duzine 23,7 metra, sirine 6,24 metra.
Ovaj stari parobrod od samo 100 bruto-registarskih tona, prije Drugog svjetskog rata pripadao je kompaniji "Zetska plovidba" sa Cetinja. Čelični brod dug 30,8 i širok 5,3 izgrađen je 1903. godine u Lajtamu u Velikoj Britaniji, mogao je primiti 250 putnika. Pod imenom "Nettuno" u vlasništvu Barskog društva, brod je početkom 20. vijeka plovio na Skadarskom jezeru. U Prvom balkanskom ratu služio je za tegljenje barži sa ratnim materijalom crnogorske vojske, a upravo na ovom brodu je crnogorski prestolonasljednik Danilo Petrović 22. aprila 1913, potpisao sporazum sa Esad-pašom o predaji Skadra Crnoj Gori. Brod je dobio ime "Cetinje" i do početka Drugog svjetskog rata korišten je na redovnim putničkim linijama u zalivu Boke Kotorske. 10.12.1944 g. isplovio iz Tivta prema Đenovićima, na "Cetinju" se nalazilo preko 250 ljudi, žena i djece - civili, partizani, Italijani iz čuvene divizije "Garibaldi" i zarobljeni Njemci. Kada je bio na sred Tivatskog zaliva naisao je na podvodnu minu, od siline eksplozije se prepolovio na pola I u tom brodolomu je nestalo preko 200 ljudi. Potonuce parobroda Cetinje je najveca pomorska nesreca u Crnoj Gori.
Najveca olupina crnogorskog podmorja dostupna za sportsko rekreativne ronioce je brod Tihani.
Drveni teretni brod Tihani je sagradjen 1907 g. u Italiji. 1912 g. usljed lose navigacije udario u ostrvo Mamula I potonuo na dubini od 42 metra na ulazu u Boko Kotorskij zaliv. Olupina broda Tihani lezi pjeskovitom dnu preko 100 godina I dalje savrseno ocuvana konstrukcija broda, brodski telegraf, komandni most, brodske masine, brodska sidra. Duzina olupine je 46 metara, sirina je 6 metara.
Olupina Kumbor je olupina iz Prvog Svjetskog rata. Sluzila je kao pomocni brod za snabdjevanje vode velikih razoraca. Potopljena u Kumborsom tjesnacu u blizini luksuznog naselja I marine Portonovi. Olupina lezi na dubini od 18 do 22 metra I vidljivi su 14 tankova za vodu. Duzina olupine je 2o metara, sirina je 5,5 metara. Tokom ronjenja cesto naidjemo na staklene flase I posudje iz perioda Austrugarske monarhije.
#Затонувший корабль в поселке Кумбор #Боко-Которский залив #грузовой корабль #Австро-Венгерский морской флот периода ВМВ #глубина 18 метров #длина 20 метров #ширина 5,5 метров
Nedaleko od uvale Žanjice u neposrednoj blizini ostrva Mamula I restorana Ribarsko selo, na 35 metara dubine, leže ostaci torpednog broda 76T. Njegova jedinstvena odiseja, kroz dva svijetska rata priča uzbudljivu priču pomorskih sukoba i jadranskih antagonizama dvadesetog vijeka. Istorijski vrlo vrijedan i atraktivan lokalitet podvodne kulturne baštine. Brod je pripadao seriji torpednih brodova izgrađenih od 1913. do 1914. godine koji su mogli da plove deset sati brzinom do 30 čvorova. Performanse ove klase su trebale da zadovolje potrebe autro-ugarske ratne mornarice za brzim dejstvima u slučaju blokade Otrantskih vrata. Angažovan na zadacima duž dalmatinske obale 1914. premešten je u luku Šibenik, odakle plovi u izviđačke misije prema Bariju, Pelagrosi i Tremitiju. Učestvovao je u bombardovanju Ankone 1915. godine. Sledeće godine je preduzeo nekoliko potraga za podmornicama. Polagao je mine ispred luka Trst i Bar. Tokom blokade Otrantskih vrat bio je u pratnji veličanstvenog broda Sent Ištvan, koji je, iako na vreme opažen od strane 76T, torpedom potopio italijanski MAS patrolni brod.
Nakon Prvog svetskog rata 76T je pripao Jugoslovenskoj kraljevskoj ratnoj mornarici. Remontovan je i primenovan u T1 sa službom u Tivtu. Ulaskom Jugoslavije u Drugi svetski rat 1941. godine patrolirao je južnim sektorom sa bazom u Kotoru. Ubrzo je zaplenjen od strane italijanske mornarice koja ga je koristila u borbi protiv partizana duž dalmatinske obale. Po italijanskoj kapitulaciji ponovo je došao u posjed Jugoslovenske kraljevske ratne mornarice koja je, u egzilu, imala bazu na Malti. Na Jadran se vraća posle Drugog svetskog rata i postaje dio ratne mornarice SFRJ. Novi naziv Golešnica 91 dobio je po planini u današnjoj Severnoj Makedoniji. Korišćen je ulavnom za patrole uz granicu. Kraj karijere dočekao je u odredu školskih brodova da bi iz službe izašao 1955. Zastareo i rashodovan, potopljen je kao meta tokom mornaričke vježbe 1959. u Bokokotorskom zalivu.
Golešnica 91 leži na pjeskovitom morskom dnu. Pramac je na desnom boku uronjen u pjesak sa još uvijek prisutnim sidrenim vitlom. Srednji dio broda je kolapsirao, dok se na krmi i dalje vide držači dvije osovine koje su pokretale propelere. Iako potopljen na kraju svog radnog vijeka, ostaci koji svijedoče njenu priču čekaju rešenje Uprave za kulturna dobra kojim će uzivati pravnu zaštitu.
